|
.... ponovo ..... kao i skoro za svih
ranijih okota .... Dolly je postala nemirna
negdje iza 22.00 i to 29.12. 2002 ..... dobrih
pet dana ranije od termina.
Obzirom da je već dan prije prestala jesti,
točnije kad sam joj jučer na večer iznijela
njenu zdjelicu odbila ju je uopće pogledati
– Znala sam! Blizu smo! Još kojih dvadesetak
ili malo više sati dijelilo nas, i nju i mene
od velikog događaja.
Dolly nije kotila već dvije godine, njeno posljednje
leglo (C-leglo) danas su već psi stari skoro
pune dvije godine i ima ih po cijeloj Europi,
a doma od Visa do Pazina, od Šibenika do okolice
Kutine. Bilo je to brojno leglo, čak 11 beba.
No kako je Dolly ovaj put prilično okrupnjala
mogla sam očekivati još brojnije leglo...
Dolly je nastavila ubrzano disati, i očito je
već osjećala unutarnje napone koje ja nisam
mogla zamjetiti, jer je postala vidljivo nemirna
.... Vrijeme je, očito!
Pustila sam je vani da ponovo obavi nuždu i
htjela sam vidjeti što će. Čekala sam da mi
da znak. I dala mi je! Čim je bila vani, utrčala
je u pseću kućicu, i počela oštro grebati po
drvenom podu kućice. Bila je to lijepa kućica,
drvena, popločana aluminijskim limom sa svih
strana, bijelo obojanih zidova i crvenog pravog
krova; sada još uvijek stoji u dvoru, makar
prazna, kao ostatak iz nekih ranijih vremena
kad smo imali posve drugačije viđenje psa čuvara.
Ostala je čisto kao ukras, jer naši tornjaci
nikad nisu u njoj boravili.
Tek povremeno kad novo leglo dospije do igranja
u dvorištu kratko se njome služe bebe za igre
skrivača.
Dok je tako snažno grebla pod, Dolly je ispuštala
kratke jecaje. Cviljela je ili kratko lajala
jednim posve drugačijim glasom – Zabrinula sam
se i požurila je van iz kućice ....
Za minut smo dospjele do njene kutije, već otprije
pripremljene za koćenje... Nismo niti stigle,
a Dolly je već tiskala. Opala – ovaj put si
nešto jako ubrzana? Inače ti priprema traje
znatno dulje.
Ali nisam se stigla ni okrenuti već je jedna
beba bila dijelom van, no samo dijelom ......
oh, zar opet zadkom? Izgleda da je to kod Dolly
već praksa, skoro sve bebe izlaze zatkom. Nije
to nimalo lak položaj za okot, posebice ako
se amnionska vrećica probila, te ako nogice
bebe zapnu za gornji dio karličnog otvora majke,
ali iako sam se već pomalo preplašila, išla
je ta beba ipak pomalo van. Malo je dulje trajalo,
ali ja sam pomagala lagano rotirajući zajedno
s Dolličinim trudovima i izletio je van – prvi
pa dečko!
Smeđi plaštasti!
I prilično veliki: 500 g. – velika beba!
Slijedilo je gnječenje pupkovine, lizanje, brisanje
i brzo na sisu ...... bebe bi i same pronašle
sisu, ali ja ne pustim da se onako mokri sami
«šeću» i muče, još dok ih brišem zagrijanim
ručnicima stavim ih majci na sisu i evo ...
okot je počeo ..... sada još treba izdržati
i sve to što smo upravo napravile Dolly i ja
ponoviti još bar desetak puta ....
Nakon petnaestak minuta ponovo naponi i ponovo
beba, zatkom naravno! ... I sve isto ..... pupkovina,
lizanje, brisanje ili možda pak brisanje pa
lizanje, i naravno sisa ...... ovo je bila cura,
opet plašt, smeđi!
Nakon druge bebe malo dulja pauza ..... pa ponovo
za malo više od pola sata trudovi ..... i još
desetak minuta i treća beba ......cura! Cure
prednjače .... tako je to kod Dolly. Uvijek
je imala znatno više cura: u prvom leglu 7 cura
od 10, u drugom opet 7 od 11 .... Sada će valjda
opet cure biti u većini ..... Već su dvije......
Klap: četvrta beba – i opet cura, ali bijela
sa smeđe-crnim flekicama. I sve bebe do sada
zatkom!
Eh sad ih je već četvoro, sad će sigurno uzeti
pauzu, a baš smo dogurale do pola tri ili kako
mi kažemo u Dalmaciji do «dva ipo» .... Eh,
mogla bih joj ponuditi vodu, a sebi bih mogla
skuhati kavu. Ionako ova pauza, nakon prva četiri
šteneta zna potrajati ...... najčešće sat i
pol do dva .....
No prevarila sam se u računu ..... evo već je
05.30, a unatoč naponima – ništa!
Još uvijek nema pete bebe ...? Već me polako
hvata panika, a što ako se beba okrenula poprijeko?
Ako pozovem veterinara sigurno će je staviti
na sekciju. Sto posto! Carski joj ne gine! Oklijevala
sam i hrabrila je, skoro već i sama tiskajući
zajedno s njom. Da joj bar nekako mogu pomoći?
Tiskaj Dolly! Tiskaj, curo! Ajde, još malo!
Još samo malo! Nisam više od straha znala što
ću ... kad u 15 do šest eto bebica malo viri
van ..... i još jedan napon, i njen i moj .....
i malo rotiranja i kooonačno je van. Ah! Fala
dragom Bogu! Evo ga za minut – još jedan! Ovo
je bio dečko, pa za njim cura .... 4:2. Vode
cure! Već sam zaboravila maloprijašnju paniku
...
Opet
pauza od sata ili tako nekako! Opet njoj voda,
a meni kava. Zagrijavanje ručnika na radijatoru
i pokrivanje mokrih beba koje sišu ili spavaju
na sisi! Šest beba već, a Dolly je još ogromna!
U pola osam još beba, točnije dvije bebe, jedna
za drugom, dečko i cura ..... Opa, već ih je
osam! I još niti jedna posteljica ... Dolly
je neobična kuja, kod nje nikad ne slijede posteljice
tik iza svakog šteneta, kao što piše u svim
priručnicima, ona suprotno svim teorijama najprije
«izbaci» sve bebe, a poslije i to čak i dulje
od 24 sata pomalo rješava posteljice. Tako da
ih ja najčešće uopće ni ne vidim. A stručnjci
kažu: ne dati kujama pojesti previše posteljica,
iako je dobro da jedan dio pojedu radi poticanja
dotoka mlijeka, ali od suviška mogu dobiti proljev!
Ah, ajde to objasni Dolly!
Evo ga već je i deveta beba na putu ..... Dolly
dašće sve jače .... vruće joj je! I meni je!
Mokre smo obje, ona od plodne vode, a ja od
znoja, ali ne smeta, bebe su sve dobro, vitalni
su, dobrih refleksa za sisanjem i mirno spavaju.
Divota jedna!
Bravo Dolly, curo moja stara! Za jednu damu
u godinama (šesta joj već teče) radiš to upravo
savršeno.
I teče jutro, djeca su se ustala i Roko se probudio
..... treba njih nahraniti, Roka prepoviti.
A Dolly, kao da zna, opet malo dulja pauza .....
a možda je to sve? Ne, ne vjerujem - devet beba?
Ma bit će bar još koja bebica .....
Evo Lovre je već stigao pomoći pri okotu. On
će biti dežurni kod Dolly, dok ja sredim Rokića.
I Dolly je okotila desetog bez mene, dok je
Lovre, već «iskusni» pomagač pri okotima hitro
javljao «Mama, još je jednog okotila, trči,
brzo!» ..... dakle deseta beba .... opet cura:
7:3 po običaju. Dolly je dobro! Samo ubrzano
diše, dašće, pretpostavljam da žeđa, nudim joj
vodu i eto opet napona .... jedanaesto – dečko!
Bravo!
Bijeli s crnim flekicama, ili će možda ipak
biti crno-smeđe, teško je odrediti dok su ovako
mokri, a i često se crni kroz dan-dva pokažu
ipak smeđi. Dolly je jako dominantna ženka,
ona je bijelo smeđa i već se parila sa bijelo
crnim mužjakom, ali svih 11 beba su bili bijelo
smeđi, ili bijelo smeđe-crni. Ni jedan nije
bio čisto bijelo crni!
Da, ali noćas smo već dobili dvije bijelo-crne
plaštaste ženkice. Parnjak – Abi, ovaj je put
crno-plaštasti. Nadala sam se dobiti još ponekog
crnog, ali svi plaštasti osim ove dvije cure
su smeđe-plaštasti. Tog toliko rijetkog smeđeg
plašta! Neobično .... uvijek sam smatrala da
je crna dominantna nad smeđom, ali očito da
kod tornjaka ipak nije baš tako!
Evo još jedna beba ..... dvanaesto – cura: bijela
sa smeđim flekicama i evo vjerojatno je sada
gotovo ..... dvanaest beba je sasvim «pristojno»
leglo! Cure su u velikom vodstvu 8: 4, od toga
je šest plaštastih, četiri smeđa i dva crna
plaštasta i šest «flekastih» također četiri
smeđa naprama dva crna flekasta. Dolly, svaka
čast!
Ura je već – 13.00! Okot je trajao 12 sati i
nešto malo preko toga. Mama Dolly je iscrpljena,
ali očito zadovoljna urađenim. Dvanaest beba!
Mora i biti zadovoljna: sve bebe hvala Bogu
zdrave, vitalne, dobro sišu, već su i posljednji
osušeni, nahranjeni i mirno spavaju mami na
sisama. Porođajne težine od najsitnije ženkice
s 380 do uglavnom prosječnih 450 ili četiri
pet onih najkrupnijih s 500 g. Super! Izuzetno
leglo!
Mogla
sam konačno odahnuti. Nakon što sam pokupila
sve mokro i nečisto iza okota, te nakon što
su mama i bebe smješteni u čiste presvlake i
nakon što je već i perilica uključena, konačno
sam mogla poći donijeti ranije pripremljenu
juhu i kiselo mlijeko za Dolly, a potom na brzinu
pripremiti ručak za ostatak (sada već prilično
brojne) obitelji.
Još do maloprije sam u kostima prilično ćutila
probdjevenu noć provedenu u drvenoj kutiji kotilici,
a u glavi, mamurluk od nespavanja – ko da sam
malo više popila. Jaka je kava ipak uspjela
doprinijeti koordinaciji mojih pokreta i malo
mi je iz glave odagnala mamurluk.
Nije lako ostati na nogama bez i trunke sna,
nisam ja više u «tim» godinama ..., ali isplatilo
se u svakom slučaju ... Nikad ne bih propustila
asistirati mojim kujama pri okotu, jer doživljaj
dolaska svake nove bebe na svijet je nešto posebno.
Nešto za što se zaista vrijedi pomučiti i probdjeti
noć!
Lovre je, po običaju ostao dežurati kod Dolly,
ali očito sam podcijenila moju Dolly – okot
još nije bio završen! ..... Dok sam ja bila
okupirana pripremom ručka Lovre je ponovo dotrčao
vičući: «Mama, Dolly opet ima trudove!» ...
Valjda posteljice izbacuje, odgovorila sam,
ali svejedno požurila sam se do kutije. I da,
Lovre je dobro uočio, nije bila riječ o posteljicama,
već je Dolly kotila još jednu bebu – trinaestu
– dečka, smeđeg plaštastog!
Trinaest! Moj sretan broj!
I naše do sada najveće leglo – šesto, G-leglo
stiglo je na svijet.
|
