|
U godinama dvadesetog
stoljeća pse ove pasmine nastoje promovirati prof. dr. Stjepan
Romić, dr. Ivan Lovrenčić, mr. Ratomir Orban, prof. Šandor
Horvat, fra. Stje- pan Petar Krasić i prof. Mario Bauer
i po svemu sudeći njihovi napori urodili su plodom, jer
unatrag tek pet-šest godina malo tko je čuo za tornjaka,
a njihov broj u obje države (Hrvatska i Bosna i Hercegovina)
nije prelazio stotinjak primjeraka, dok sada na svim našim
CAC i CACIB izložbama upravo tornjaci predstavljaju najbrojniju
pasminu pasa (s prijavljenih 40 do 50 i više pasa). U samoj
Hrvatskoj njihov broj skoro je dosegao brojku 1000, što
je jedan od uvjeta međunarodnog priznanja pasmine.
Tornjaci su psi izrazito dobrih radnih svojstava, za društvo
su jako ugodni i čude- sno su prilagodnljivi na promjenu
životnih uvjeta i miljea, uključujući i klimatske razlike
(izrazito dobro podnose kako niske, isto tako i visoke temperature).
Uz to jako dobro izgledaju, što je rezultiralo još početkom
sedamdesetih godina povaćanim inte- resom nekih ljubitelja
pasa, tako da su ti isti početkom osamdedetih počeli sustavnom
suvremenom gojidbom u Hrvatskoj, što je evo na kraju ovog
tisućljeća dovelo do stvarne reafirmacije ove stare pasmine
pasa koja se u Hrvatskoj uzgaja od pamtivjeka.
|